
Artur Grin je bio u klasi Martina Kenina na Džulijardu. Osvojio je zlatnu medalju na Međunarodnim klavirskim takmičenjima Vilijam Kapel i Đina Bahauer, i bio glavni laureat na Međunarodnom takmičenju Buzoni. U nizu od šest programa u Bostonu izvodio je kompletna solo klavirska dela Johanesa Bramsa, i snimio je sve etide Aleksandra Skjabina za Supraphon. U Sofiji, Kijevu, Solt Lejk Sitiju i na drugim mestima izvodio je Ciklus 10 sonata Aleksandra Skjabina. Zajedno sa svojom suprugom, violinistkinjom Solomijom Soroka, snimio je Sonate za violinu i klavir Vilijama Bolkoma, i Sonate za violinu i klavir Nikolaja Roslavetsa, oba puta za Naxos. U februaru 2006 u gradu En Arbor, premijerno je izveo Koncert za klavir Džona Koriljana sa Univerzitetskim simfonijskim orkestrom, pod dirigentskom palicom Keneta Kajslera.
Među orkestre sa kojima je Artur Grin nastupao spadaju i Filadelfijski orkestar, Simfonijski orkestri San Franciska, Jute i Nacionalni simfonijski orkestar, Češki nacionalni simfonijski orkestar, kao i Tokijski simfonijski orkestar i Ukrajinski nacionalni simfonijski orkestar. Izvodio je resitale u Karnegi Holu, Kenedi Centru, moskovskoj koncertnoj dvorani Rahmanjinov, tokijskom Bunka Kaikan, Sao Paulo Operi u Lisabonu, Gradskoj kući u Hong Kongu i u koncertnim dvoranama u Šangaju i Pekingu. Održao je 12 turneja u Japanu. Bio je Ambasador umetnosti u Srbiji, na Kosovu, i u Bosni za Informativnu agenciju SAD. Među njegovim sadašnjim studentima su dobitnici međunarodnih takmičenja, a njegovi bivši studenti rade kao predavači u značajnim obrazovnim institucijama širom SAD.
"Ovo je bio jedan od retkih strastvenih i dirljivih resitala u našem užurbanom modernom životu.... Veoma retko se čuje izvođenje koje toliko zadovoljava u svakom pogledu, kao te posebne večeri.... Najupečatljivije karakteristike sviranja Artura Grina su njegov divan raspevan melodičan ton i uzbudljiva pokretačka snaga koja je, čini se, u njegovoj prirodi.... On je ona vrsta pijaniste na koje bismo želeli da skrenemo pažnju za mnogo godina koje dolaze." (Watakushitachi-no-Ongaku, Japan)